Czy masz poczucie, że jesteś ważny? Hólmfríður Jennýjar Árnadóttir skrifar 19. nóvember 2024 20:46 Każdy z nas powinien czuć, że ma znaczenie, że należy do wspólnoty i że jego obecność jest istotna. To szczególnie ważne dla osób, które przyjeżdżają na Islandię z innych krajów, często nie znając jeszcze społecznych norm i zwyczajów. Aby takie osoby mogły odnaleźć swoje miejsce, musimy dać im szansę – na naukę, rozwijanie pasji, budowanie relacji, a także na zdobycie pracy zgodnej z ich umiejętnościami. Ale to nie wszystko. Potrzebujemy sprawiedliwości społecznej, która pozwoli każdemu – niezależnie od pochodzenia czy doświadczeń – otrzymać wsparcie, jakiego potrzebuje. Nasze potrzeby są różne i zależą od naszych talentów, mocnych stron oraz sytuacji życiowej. Dlatego system społeczny musi działać elastycznie i skutecznie, odpowiadając na te zróżnicowane wymagania. Niektórzy imigranci łatwo adaptują się do nowego środowiska, ale są i tacy, którzy przybywają tutaj z bagażem trudnych doświadczeń i wymagają większego wsparcia. To właśnie dla nich system pomocy musi być niezawodny, zapewniając dostęp do edukacji, opieki zdrowotnej i usług społecznych. Ludzkie podejście powinno być fundamentem działania systemu. Każdy człowiek zasługuje na szacunek i empatię, niezależnie od swojej sytuacji. Nie znamy pełnej historii osób, z którymi się spotykamy, ale wiemy, że wsparcie i odpowiednie rozwiązania są dla nich kluczowe. Nauka języka to podstawa integracji w nowym kraju. Nauka języka islandzkiego powinna być obowiązkowa i bezpłatna, odbywać się w godzinach pracy, bez konieczności rezygnacji z wynagrodzenia. Imigranci stanowią znaczącą część społeczeństwa, dlatego ich potrzeby muszą być uwzględniane we wszystkich aspektach naszego życia – te osoby muszą czuć, że są jego integralną częścią. System i instytucje powinny służyć ludziom. Musimy upewnić się, że każdy czuje się ważny, a przepisy prawne i regulacje odzwierciedlają te wartości. Instytucje muszą ze sobą współpracować, a rząd powinien zapewnić odpowiednie finansowanie, by całość działała sprawnie. Naszym celem jest społeczeństwo, w którym każdy znajduje swoje miejsce, niezależnie od tego, skąd pochodzi. Dlatego sprawiedliwość społeczna jest tak istotna – osoby posiadające mniej powinny otrzymywać więcej wsparcia, a ci, którzy mają więcej, wnosić większy wkład w rozwój wspólnoty. To są wartości, które przyświecają nam w Ruchu Zieloni-Lewica (isl. Vinstrihreyfingin – grænt framboð). Wierzymy w społeczeństwo dla wszystkich. Jeśli podzielasz tę wizję, oddaj na nas swój głos i pomóż nam ją zrealizować. Hólmfríður Jennýjar Árnadóttir Nauczycielka i liderka Ruchu Zieloni-Lewica w okręgu wyborczym Południe Finnst þér þú skipta máli? Það er nefnilega mikilvægt að við finnum öll til okkar, að við upplifum að við tilheyrum og að við skiptum máli. Þetta á við um okkur öll en sérstaklega fólk sem flytur hingað inn erlendis frá og þekkir lítið eða ekkert til samfélagsins. Til að svo verði þurfum við fyrst og fremst að fá tækifæri. Tækifæri til náms, tækifæri til að sinna áhugamáli, eiga í samskiptum og upplifa vináttu og síðan tækifæri til að fá starf við hæfi, vinna fyrir okkur. Það þarf meira en tækifæri, það þarf líka félagslegt réttlæti. Við þurfum nefnilega á misjöfnum tækifærum að halda allt eftir því hver við erum, hvar okkar hæfileikar og styrkleikar liggja og úr hvaða aðstæðum við komum. Þar eiga samfélagslegar stoðir að koma inn. Kerfin svokölluðu sem eiga að mæta okkur og grípa ef svo ber undir. Mörg ná að aðlagast nýju samfélagi án teljandi áfalla eða skorts á lífsgæðum. Svo eru það önnur sem koma hingað með áfallasögu að baki og þurfa á aðstoð að halda. Þau sem þurfa að nýta stoðkerfið meira en ella, hafa ekki bakland eða stuðning þegar þau flytja hingað eða eitthvað bjátar á. Þetta fólk þurfa kerfin að grípa. Þá þarf að tryggja að kerfin virki, að við höfum öll aðgang að þjónustu við hæfi hvort sem um ræðir í menntakerfi, heilbrigðis- eða félagsþjónustu. Kerfið þarf líka að vera mannúðlegt og svið og deildir innan þess að koma fram við skjólstæðinga af mannvirðingu og náungakærleik sama hvað. Við vitum nefnilega aldrei hvað liggur að baki athöfnum eða við hvaða aðstæður það býr. Það sem við vitum er að stuðnings og úrræða er þörf. Grunnforsenda til þess að tilheyra er að fá tækifæri til að læra tungumál búsetulands. Réttur til íslenskukennslu ætti að vera skilyrtur og í boði gjaldfrjálst á vinnutíma án launaskerðingar. Nú þegar innflytjendur eru stór hluti þjóðarinnar verðum við að hafa þeirra þarfir í huga í öllu sem við gerum og stefna saman að því að þau öll upplifi sig tilheyra. Kerfi og stofnanir eiga að vera í þágu fólksins og þar þarf að tryggja að að við öll skiptum máli. Lög og reglugerðir þurfa að endurspegla þennan raunveruleika og kerfin sem að okkur koma að tala saman um leið og ráðamenn verða að tryggja fjármagn til reksturs. Við viljum öll búa í samfélagið þar sem öll eiga pláss og þess vegna er félagslegt réttlæti mikilvæg stoð, þar sem þau sem eiga minna og afli minna fá meira og þau sem eiga meira og afla mest borga meira til samfélagsins. Fyrir þessu stöndum við í Vinstrihreyfingunni grænu framboði og ef þú vilt búa í samfélagi fyrir öll hvetjum við þig til að vera vinstra megin og gefa okkur þitt atkvæði. Hólmfríður Jennýjar Árnadóttir, kennari og oddviti Vinstrihreyfingarinnar græns framboðs í Suðurkjördæmi Viltu birta grein á Vísi? Sendu okkur póst. Senda grein Hólmfríður Jennýjar Árnadóttir Skoðun: Alþingiskosningar 2024 Vinstri græn Mest lesið Stöndum vörð um menntun, farsæld og stuðning við börnin okkar Ása Lind Finnbogadóttir Skoðun Viltu koma að kenna? Hulda María Magnúsdóttir Skoðun Sagan að endurtaka sig í beinni Ingibjörg Þóra Haraldsdóttir Skoðun Þingmaðurinn og spillingin á Veðurstofunni Sigurgeir Bárðarson Skoðun Ég get horft í augun á ykkur og sagt Kristófer Már Maronsson Skoðun Hin heimtufreka kennarastétt Áslaug Pálsdóttir Ragnheiðardóttir Skoðun Svar til lögmanns SFS Magnús Guðmundsson Skoðun Íþróttahreyfingin glímir við skattyfirvöld Kristinn Jónasson Skoðun Hvað gerðist þegar konan talaði? Jóna Hrönn Bolladóttir,Bjarni Karlsson Skoðun Samfélagstilraunin sem lítið er fjallað um Elfa Ýr Gylfadóttir Skoðun Skoðun Skoðun Stöndum vörð um menntun, farsæld og stuðning við börnin okkar Ása Lind Finnbogadóttir skrifar Skoðun Viltu koma að kenna? Hulda María Magnúsdóttir skrifar Skoðun Sagan að endurtaka sig í beinni Ingibjörg Þóra Haraldsdóttir skrifar Skoðun Hin heimtufreka kennarastétt Áslaug Pálsdóttir Ragnheiðardóttir skrifar Skoðun Hugmynd af barnum árið 2005 Halla Gunnarsdóttir skrifar Skoðun Yfir 3000 íbúðir á næstu árum Bragi Bjarnason skrifar Skoðun Áskorun til ríkisstjórnarinnar og sveitarfélaga: Tími til að fjárfesta í framtíð barna okkar Kristján Gísli Stefánsson skrifar Skoðun Er nóg fyrir ríkið að það vilji vita – á þinn kostnað? Páll Steingrímsson skrifar Skoðun Svar til lögmanns SFS Magnús Guðmundsson skrifar Skoðun Ég get horft í augun á ykkur og sagt Kristófer Már Maronsson skrifar Skoðun Bókhaldsbrellur blekkja dómstóla Björn Thorsteinsson skrifar Skoðun Íþróttahreyfingin glímir við skattyfirvöld Kristinn Jónasson skrifar Skoðun Alþjóðlegur dagur menntunar – Framhaldsfræðslan, fimmta stoð menntunar Guðjónína Sæmundsdóttir skrifar Skoðun Sagan um gardínurnar Birna Guðný Björnsdóttir skrifar Skoðun Samfélagstilraunin sem lítið er fjallað um Elfa Ýr Gylfadóttir skrifar Skoðun 24. janúar og risastórt vistspor Íslands Stefán Jón Hafstein skrifar Skoðun Hvenær er lögbrot lögbrot og hvenær er lögbrot ekki lögbrot!! Sigurður Freyr Sigurðarson skrifar Skoðun E. coli eitrun meðal barna og aðrir skaðvaldar í mat Lárus S. Guðmundsson skrifar Skoðun Sorg barna - leit að merkingu Matthildur Bjarnadóttir skrifar Skoðun Öðruvísi, fordæmd, útskúfuð en einnig ósigrandi Arna Magnea Danks skrifar Skoðun Sparnaður án aðgreiningar Davíð Már Sigurðsson skrifar Skoðun Til varnar leiðindum Skúli S. Ólafsson skrifar Skoðun Strætó fær sérakrein á Kringlumýrarbraut Dóra Björt Guðjónsdóttir skrifar Skoðun Vinnum saman, stígum fram og göngum í takt Dagbjört Harðardóttir skrifar Skoðun Heimatilbúið „tjón“ Landsvirkjunar Vala Árnadóttir skrifar Skoðun Þingmaðurinn og spillingin á Veðurstofunni Sigurgeir Bárðarson skrifar Skoðun Holur í malbiki og tannlækningar Sigþór Sigurðsson skrifar Skoðun Fjölbreytileiki í íslensku skólakerfi: Erum við á réttri leið? Inga Sigrún Atladóttir skrifar Skoðun Geðheilsuskatturinn Halla Gunnarsdóttir skrifar Skoðun Hvað gerðist þegar konan talaði? Jóna Hrönn Bolladóttir,Bjarni Karlsson skrifar Sjá meira
Każdy z nas powinien czuć, że ma znaczenie, że należy do wspólnoty i że jego obecność jest istotna. To szczególnie ważne dla osób, które przyjeżdżają na Islandię z innych krajów, często nie znając jeszcze społecznych norm i zwyczajów. Aby takie osoby mogły odnaleźć swoje miejsce, musimy dać im szansę – na naukę, rozwijanie pasji, budowanie relacji, a także na zdobycie pracy zgodnej z ich umiejętnościami. Ale to nie wszystko. Potrzebujemy sprawiedliwości społecznej, która pozwoli każdemu – niezależnie od pochodzenia czy doświadczeń – otrzymać wsparcie, jakiego potrzebuje. Nasze potrzeby są różne i zależą od naszych talentów, mocnych stron oraz sytuacji życiowej. Dlatego system społeczny musi działać elastycznie i skutecznie, odpowiadając na te zróżnicowane wymagania. Niektórzy imigranci łatwo adaptują się do nowego środowiska, ale są i tacy, którzy przybywają tutaj z bagażem trudnych doświadczeń i wymagają większego wsparcia. To właśnie dla nich system pomocy musi być niezawodny, zapewniając dostęp do edukacji, opieki zdrowotnej i usług społecznych. Ludzkie podejście powinno być fundamentem działania systemu. Każdy człowiek zasługuje na szacunek i empatię, niezależnie od swojej sytuacji. Nie znamy pełnej historii osób, z którymi się spotykamy, ale wiemy, że wsparcie i odpowiednie rozwiązania są dla nich kluczowe. Nauka języka to podstawa integracji w nowym kraju. Nauka języka islandzkiego powinna być obowiązkowa i bezpłatna, odbywać się w godzinach pracy, bez konieczności rezygnacji z wynagrodzenia. Imigranci stanowią znaczącą część społeczeństwa, dlatego ich potrzeby muszą być uwzględniane we wszystkich aspektach naszego życia – te osoby muszą czuć, że są jego integralną częścią. System i instytucje powinny służyć ludziom. Musimy upewnić się, że każdy czuje się ważny, a przepisy prawne i regulacje odzwierciedlają te wartości. Instytucje muszą ze sobą współpracować, a rząd powinien zapewnić odpowiednie finansowanie, by całość działała sprawnie. Naszym celem jest społeczeństwo, w którym każdy znajduje swoje miejsce, niezależnie od tego, skąd pochodzi. Dlatego sprawiedliwość społeczna jest tak istotna – osoby posiadające mniej powinny otrzymywać więcej wsparcia, a ci, którzy mają więcej, wnosić większy wkład w rozwój wspólnoty. To są wartości, które przyświecają nam w Ruchu Zieloni-Lewica (isl. Vinstrihreyfingin – grænt framboð). Wierzymy w społeczeństwo dla wszystkich. Jeśli podzielasz tę wizję, oddaj na nas swój głos i pomóż nam ją zrealizować. Hólmfríður Jennýjar Árnadóttir Nauczycielka i liderka Ruchu Zieloni-Lewica w okręgu wyborczym Południe Finnst þér þú skipta máli? Það er nefnilega mikilvægt að við finnum öll til okkar, að við upplifum að við tilheyrum og að við skiptum máli. Þetta á við um okkur öll en sérstaklega fólk sem flytur hingað inn erlendis frá og þekkir lítið eða ekkert til samfélagsins. Til að svo verði þurfum við fyrst og fremst að fá tækifæri. Tækifæri til náms, tækifæri til að sinna áhugamáli, eiga í samskiptum og upplifa vináttu og síðan tækifæri til að fá starf við hæfi, vinna fyrir okkur. Það þarf meira en tækifæri, það þarf líka félagslegt réttlæti. Við þurfum nefnilega á misjöfnum tækifærum að halda allt eftir því hver við erum, hvar okkar hæfileikar og styrkleikar liggja og úr hvaða aðstæðum við komum. Þar eiga samfélagslegar stoðir að koma inn. Kerfin svokölluðu sem eiga að mæta okkur og grípa ef svo ber undir. Mörg ná að aðlagast nýju samfélagi án teljandi áfalla eða skorts á lífsgæðum. Svo eru það önnur sem koma hingað með áfallasögu að baki og þurfa á aðstoð að halda. Þau sem þurfa að nýta stoðkerfið meira en ella, hafa ekki bakland eða stuðning þegar þau flytja hingað eða eitthvað bjátar á. Þetta fólk þurfa kerfin að grípa. Þá þarf að tryggja að kerfin virki, að við höfum öll aðgang að þjónustu við hæfi hvort sem um ræðir í menntakerfi, heilbrigðis- eða félagsþjónustu. Kerfið þarf líka að vera mannúðlegt og svið og deildir innan þess að koma fram við skjólstæðinga af mannvirðingu og náungakærleik sama hvað. Við vitum nefnilega aldrei hvað liggur að baki athöfnum eða við hvaða aðstæður það býr. Það sem við vitum er að stuðnings og úrræða er þörf. Grunnforsenda til þess að tilheyra er að fá tækifæri til að læra tungumál búsetulands. Réttur til íslenskukennslu ætti að vera skilyrtur og í boði gjaldfrjálst á vinnutíma án launaskerðingar. Nú þegar innflytjendur eru stór hluti þjóðarinnar verðum við að hafa þeirra þarfir í huga í öllu sem við gerum og stefna saman að því að þau öll upplifi sig tilheyra. Kerfi og stofnanir eiga að vera í þágu fólksins og þar þarf að tryggja að að við öll skiptum máli. Lög og reglugerðir þurfa að endurspegla þennan raunveruleika og kerfin sem að okkur koma að tala saman um leið og ráðamenn verða að tryggja fjármagn til reksturs. Við viljum öll búa í samfélagið þar sem öll eiga pláss og þess vegna er félagslegt réttlæti mikilvæg stoð, þar sem þau sem eiga minna og afli minna fá meira og þau sem eiga meira og afla mest borga meira til samfélagsins. Fyrir þessu stöndum við í Vinstrihreyfingunni grænu framboði og ef þú vilt búa í samfélagi fyrir öll hvetjum við þig til að vera vinstra megin og gefa okkur þitt atkvæði. Hólmfríður Jennýjar Árnadóttir, kennari og oddviti Vinstrihreyfingarinnar græns framboðs í Suðurkjördæmi
Skoðun Stöndum vörð um menntun, farsæld og stuðning við börnin okkar Ása Lind Finnbogadóttir skrifar
Skoðun Áskorun til ríkisstjórnarinnar og sveitarfélaga: Tími til að fjárfesta í framtíð barna okkar Kristján Gísli Stefánsson skrifar
Skoðun Alþjóðlegur dagur menntunar – Framhaldsfræðslan, fimmta stoð menntunar Guðjónína Sæmundsdóttir skrifar
Skoðun Hvenær er lögbrot lögbrot og hvenær er lögbrot ekki lögbrot!! Sigurður Freyr Sigurðarson skrifar
Skoðun Fjölbreytileiki í íslensku skólakerfi: Erum við á réttri leið? Inga Sigrún Atladóttir skrifar